Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća koja se održala u subotu 19. listopada, nagradu Grada Samobora primila je i naša učiteljica razredne nastave, Mirjana Suša.
Učiteljica je u Područnoj školi Pavučnjak, već 33 godine predano poučava djecu, potiče ih na učenje i prenosi im istinske životne vrijednosti. Osim brojnih projekata koje je pokrenula u školi i zajednici, posebno se istaknula u borbi za opstanak škole u trenucima kada joj je prijetilo zatvaranje zbog manjka učenika. Zahvaljujući njenoj predanosti, danas školu pohađa 28 učenika.
Čestitamo učiteljici Mirjani Suša na osvojenoj nagradi!
Tim povodom učenici 4. razreda PŠ Pavučnjak pripremili su nekoliko pitanja i odradili kratki intervju s učiteljicom Mirjanom, koji možete pročitati u nastavku.
U koju školu ste išli kao dijete?
Kao dijete sam išla baš u ovu našu školu, tu u Pavučnjaku. Samo ona nije izgledalo novo kao sada, bila je to stara škola s oštećenom fasadom, dotrajalim prozorima, starim zidovima…
Kakvi su bili uvjeti nekada u školi?
Bilo je malo drugačije, jako hladno po zimi jer smo u učionicama imali stare kamine. Pa dok se kamin nije razgorio, ujutro je bilo jako hladno u učionici. Bile su jače zime s nižim temperaturama, pa tek kad je trebalo ići kući, onda se učionica dobro zagrijala. Nismo imali niti dvoranu, a igralište nije bilo lijepo kao sada. U parkiću je bila samo jedna klackalica i vrtuljak, kasnije smo dobili i ljuljačku.
Kako je izgledala stara škola?
Malo svjetlije fasade, okolo je bila drvena ograda s letvicama. Ali smo uvijek imali lijepi vrt koji smo se trudili održavati. Jer ja oduvijek volim raditi s cvijećem i obavljati poslove u vrtu. Prije smo na prostoru sadašnjeg vrtića imali veći vrt gdje smo sadili jagode, mahune, krastavce, salate… I onda smo to jeli za užinu.
Zašto ste odlučili postati učiteljica?
Dok sam još bila mala, uvijek me privlačila škola blizu moje kuće i školska vika na igralištu. Kad sam bila mala, uvijek sam mislila kako je lijepo mojim učiteljicama tu u školi i zašto i ja to ne bih radila kad odrastem.
Prije koliko godina ste počeli raditi u ovoj školi?
U ovoj školi sam počela raditi prije 32 godine. Prvo sam mijenjala jednu učiteljicu, a onda sam se zaposlila za stalno. Prije toga sam radila u Zagrebu u dvije škole, ali i u našoj školi u Svetom Martinu gdje sam predavala prirodu, biologiju i kemiju.
Jeste li zadovoljni sa svojim učenicima?
Jesam, zadovoljna sam. Iako mislim da i vi, i oni, svi mi možemo još i više. Kad nešto učiš, uvijek možeš još više naučiti i postići da i rezultati budu bolji. Oni su još malo zaigrani, sad su treći razred.
Kako ste se osjećali nakon dodjele Nagrade?
Osjećala sam se ponosno, ali ne samo na sebe, nego na sve nas jer smo ju svi mi zaslužili. Da nema vas, niti ja ne bih zaslužila ovu nagradu. Bila sam ponosna na našu malu školu, na naše malo selo i da svi u gradu Samoboru čuju za Pavučnjak.
Koja je vaša poruku djeci?
Moja poruka djeci je da se samo veselite i igrate, jer ćemo uz igru sve i naučiti.
knjižničarka Ivana Planinšek
