Povijest knjižnice
Školska knjižnica prvi se put spominje 1885. godine u Uspomenici obče pučke škole kod Svetog Martina pod Okićem. Te godine u knjižnici je 60 knjiga, a počela se uređivati po naredbi Visoke kraljevske zemaljske vlade. Zahvaljujući donacijama župnika Oskara pl. Simića knjižnica iz godine u godinu raste. Tako je 1890. imala već 213 knjiga. Sljedeće godine zbirka se dijeli na učiteljsku i učeničku. Osim donacija župnika Simića i učitelja Hermana Golllnera, za nabavu se pobrinulo i „obćinsko poglavarstvo“ sa 10 forinta godišnje.
Godine 1895. učenička zbirka sadrži 114, a učiteljska 599 djela. Novi učitelj Ernest Prosenl dolazi u školu 1897. Oduševljeno zapisuje u spomenici: „Knjižnicom se ova škola može ponositi, jer ovakvu knjižnicu rijetko koja pučka škola posjeduje!“ Te godine učiteljska zbirka sadrži 605 knjiga, a učenička 129 knjiga. Učitelj Mirko Tretinjak zapisuje u spomenici škole 1900. godine zahvalu župniku: „Hvala Oskaru pl. Simiću za knjižnicu ove škole, kojom se rijetko koja škola podičiti može, gotovo cijela njegov je dar. On joj je utemeljitelj i najsnažniji podupiratelj.“
Godine 1919. škola i školska knjižnica postaju premale, te je 1911. godine knjižnica preuređena, dobila je novi ormar za knjige i katalog. Godine 1913. knjižnica ima 888 djela u učiteljskoj i 269 knjiga u učeničkoj zbirci. Ponovno preuređenje knjižnica doživljava 1924. kada, na svom vrhuncu, broji 2038 djela u 2448 svezaka u učiteljskoj zbirci i 90 djela u učeničkoj zbirci. Nažalost, dolaze crni dani za knjižnicu, pa 1933. godine piše u spomenici da je knjižnica u najvećem neredu, manjka mnogo djela, te da je hitno potrebna inventarizacija. Međutim, broj pismenih osoba, pa tako i čitatelja raste, te je otvorena potreba za čitaonicom. Godine 1952. osnovana je Knjižnica i čitaonica Ogranka seljačke sloge sv. Martin.