Mihael Šilobod

Mihael Šilobod rođen je u mjestu Podgrađe pod Okićem – naselje Šilobodi, zadruga gornja –  župa Sv. Martin pod Okićem – dekanat Okićki.

     Rođen je 1. 11. 1724.godine, a kršten dan kasnije što je i dokumentirano u matici rođenih, od oca Andrije tada uglednog visokog časnika u Karlovačkom vojnom generalatu Slunjske pukovnije i majke Margarete rođ. Gunarić, kao drugo dijete u obitelji Šilobod uz starijeg brata Ivana (Johan) kasnije poznatog kao visokog časnika u vojnoj utvrdi Karlovac – tada Karlstadt.

     Prvo osnovno obrazovanje Šilobod je vjerojatno stekao u Samoboru, a gimnaziju je završio u Zagrebu.

     Filozofiju je studirao u Beču, a teologiju diplomirao u Bologni.

     Po povratku sa studija 1747.g. karijeru započinje kapelanskim pozivom na području današnjeg Hrvatskog Zagorja i to u Tuhlju i Ivancu. Već tada se na  tom izuzetno siromašnom području ističe kao prosvjetitelj neukog puka te u nekoliko župa pokreće akcije opismenjavanja siromašnih žitelja Hrvatskog Zagorja.

     1751. godine biva imenovan župnikom u župi Martinska Ves kraj Siska gdje uspješno službuje do 1760. godine. U tom razdoblju dao je sagraditi novu crkvu u Martinskoj Vesi te u mjestu Sv. Trojstvo i Dubrovčak. U istom razdoblju izdaje svoje najpoznatije djelo – Arithmetika Horvatzka 1758.godine i to na kajkavskom jeziku. Koliko je veliki odjek u narodu imala tada tiskana „Arithmetika“ svjedoči i narodna uzrečica – „Ak ne buš učil matematiku išel buš k Šilobodu da te poduči!“ – aktualna čak i stotinjak godina nakon njegove smrti.

     Izučavao je i analizirao tadašnju sakralnu glazbu posebice koralno pjevanje. Pisao je latinske stihove i pjesme te je 1760. godine u Zagrebu objavio djelo „Fundamentum cantus gregoriani, seu choralis“, vrijednu teoretsku uputu u koralno pjevanje koja se upotrebljavala i 100 godina kasnije, a danas je predmet izučavanja na bogoslovnom konzervatoriju u Rimu. Tada  dolazi za župnika u župu Sv. Nedelja kraj Samobora gdje službuje 26  godina i kao sluga božji i kao pučki prosvjetitelj.

     U samoj župi Šilobod je tadašnju oronulu i malu crkvu koja je bila pod dugogodišnjim patronatom obitelji Erdödy, 1783. dogradio na način da je povisio zidove, lađe i svetišta, dogradio novu sakristiju, dao oslikati glavni oltar te dao iskopati grobnicu za  župnike u  kojoj je i sam kasnije pokopan.

     Posebnu pozornost i divljenje puka privlačila je velika ura na tornju crkve (horologium) koju je kao veliki inovator u to vrijeme sam izradio i postavio. U susjednoj kapeli Sv. Roka  dao je izgraditi zidani kor koji još i danas funkcionira u istom obliku.  Izdaje i djelo Kabala na latinskom jeziku. Uz angažman u samoj župi gdje je službovao posebno se založio za izgradnju prve pučke škole u Sv. Martinu pod Okićem –  župi gdje je rođen i kršten.

     Pretpostavlja se da je samu parcelu na kojoj je kasnije sagrađena škola 1761.godine  od Kaptola  kupio Mihaelov otac Andrija pl. Šilobod, tada visoki časnik u Vojnoj krajini uz asistenciju obitelji Zrinski te ju prenio u vlasništvo sina Mihaela – župnika u Sv. Nedelji koji ju je unaprijed zavjetovao za namjenu pučke škole.

     Sam Mihael kao svestrani znalac osobno je izradio nacrt školske zgrade  i za života uspio fundirati kamene temelje i polovicu donje etaže iste.

     Nažalost nakon njegove smrti gradnja je stala jer nositelji zavjeta nisu uspjeli namaknuti  novac za njezino dovršenje. Da je Mihael uspio za života dovršiti zgradu bila bi to prva moderna pučka škola u Hrvatskoj koja je osnovana izvan urbanih  naselja. Zgrada je primila prve đake u siječnju 1867.godine.

    U praktičnom životu Evanđelja nije bilo mjesta osobnoj promociji te se u naslovu imena i profesionalnoj karijeri nikad nije poslužio dobivenim plemstvom, dapače u svojoj svekolikoj poniznosti i nakani izbjegavanja privilegija plemstva po ocu Andriji, na svim sačuvanim dokumentima potpisivao se jednostavno sa – Sillobod. U svojoj punini praktično je svjedočio  evanđelje – služio je narodu bez ostatka.

      Cijeli svoj život posebno je iskazivao zahvalnost bakinoj ženskoj liniji obiteljskog stabla – Bolšić, a koja linija  je bitno utjecala na njegovu cjeloživotnu socijalnu orijentaciju te u trajni spomen toj zahvali,  na djelo „Arithmetika Horvatzka“  uz svoje rodno i kršteno prezime Šilobod (Sillobod) upisuje i to drugo („drugač“) prezime – Bolšić (Bolsich).

      Na opću žalost  svekolikog puka umro je 8. 4. 1787.godine. U zabilješkama kroničara evidentiran je dolazak na sprovod u Sv. Nedelju velikog broja žitelja Hrvatskog zagorja i Sisačke Posavine te uglednika katoličke crkve kao i visoko vojno izaslanstvo Slunjske pukovnije.

     Pokopan je u jednoj od grobnica u samoj crkvi Sv. Trojstvo u Sv. Nedelji.

                                                                                                                 izvor: obiteljska arhiva obitelji Šilobod

Zahvaljujemo obitelji Šilobod, posebno Mr. Branku Šilobodu, Prof.ing, na ustupanju obiteljske arhive, posebno na pristupu podacima i dokumentima o životu i radu Mihaela Šiloboda.