Postoje knjige kojima se uvijek vraćamo i smatramo da bi ih svatko trebao pročitati barem jednom u životu, a jedna takva je i knjiga koja se ove godine prvi puta našla na popisu djela za čitanje u našoj školi. Osme razrede oduševio je autobiografski roman Bojane Meanždija „Trči! Ne čekaj me…“ pa je bio i red da autoricu, u suradnji s nakladničkom kućom Alfa, pozovemo u našu školu.
U četvrtak, 12. prosinca Bojana Meandžija održala je predavanje za oba osma razreda i ispričala kako je bilo odrastati u ratom zahvaćenom Karlovcu. Roman je napisala sa samo šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskoga skloništa, a njezino djetinjstvo je bilo sve samo ne uobičajeno. S nama je podijelila i uspomene kojih nema u romanu, a punih četrdeset i pet minuta, koliko je predavanje trajalo, u učionici se mogla osjetiti mješavina iskrenih emocija – radosti i tuge.
Za svako predavanje i mi volimo biti spremni pa su spisateljicu u učionici dočekali radovi učenika, a poklonili smo joj i pismo koje su osmaši napisali nakon čitanja romana i školski list „Miš“.
Nadamo se da je spisateljica uživala u našoj školi onoliko koliko smo mi, ali i da su je razveselile fotografije kajgana koje su naši učenici marljivo spremili za večeru. Poruka s kojom smo se rastali i zaključili susret je upravo ona najvažnija, a to je da je „obitelj najtopliji pokrivač kada ti je najhladnije.“
učiteljica Monika Valput
